Patience

Pucketava ploca sa gramofona. Gledam okrete, brojim udubine, promatram izlizane omote. U rukama salica caja, mali popodnevni ritual, okus kamilice i Serbedzija kojeg moje uho uvijek udomi sa dobrodoslicom. Nisam pateticna niti nostalgicna, nisam ni tuzna. Samo je magla.

Smrznuti ostatci jeseni, ne vidim prst pred nosom. Palim maglenke.

Samo magla ljepljiva i čvrsta, zvuk odlazećeg vlaka...

Jednom su svirali Gunse, gurali smo se da ga vidimo. Našeg mezimca vikend pozornica. Meni je izgledao kao Slash.

I uvijek kroz poznate rijeci, pocetke pjesama, zvizduk i mali trzaj rastimane gitare dopustim si osmijeh.

Tko zna gdje su sada lica koje sam mogla u prolazu pozdraviti pogledom, zagrliti i zazivati bis dok bi nas privatni Slash izlazio na vikend pozornicu, kroz poluotvorene usne ispustao dim cigarete i ispracao nas sa pjesmom do sljedecega vikenda.