Scena je prazna i tiha.
Jutros je tvoja silueta preorala moje vidno polje.
- I dugo sam čekao. Nanosekunde su bile spore kao ledenjaci i nemilosrdne kao birokracija. A ja sam bio nestrpljiv, i proklinjao sam Administratora koji nije dobro mijelinizirao moje ovojnice, i Dizajnera koji mi je oči stavio tako daleko od centara za vid! Već sam bio lud, i bojao sam se da ću od anksioznosti razviti neke somatske poremećaje, ili izgubiti kontakt sa realitetom.
I tada je slika konačno stigla.
-Slatki impulsi preplavili su mi okcipitalni dio korteksa, zapljuskujući sekundarne zone u kori mozga
valovima na kojima je surfao tvoj lik.
I bilo mi je žao što na mrežnici imam slijepu mrlju pa ne mogu primiti još više tvojih podražaja.
Znaš koliko sam te dugo čekala?
(Jednog jutra na autobusnoj stanici)
U Ožujku, 2010.
Nirvana, long time no hear.
(Uvijek sam se pitala da li i tebi ponekad fali mlako pivo i čuvaš li još crno - bijelu palestinku)
Dogovori, vika, obećanja, podočnjaci koji mi kako kažes idu uz novu haljinu.
Hvala ti što me uvijek pokušavaš nasmijati pa bilo to i u 2 ujutro.
Do sljedećega puta.
V. :*
Social Icons