Samo smo tako same u svijetu sveždera i performansa bez mašte i bez korijena koji život znače ponekad i često.
Uvijek.
***
Tijana i ja. Bosonogo tapkanje po toplom betonu. Sredina srpnja, na krovu smo trgovačkog centra i toliko blizu neba (oblacima je zbilja lako smišljati oblike)
Do sljedećeg puta.
V. :*
Meni drage moje blogerice! I, zamislite, obje naše Osječanke! <3
OdgovoriIzbriši