hour for magic

Don't read in silence.

Press play ;)

Cijeli današnji dan sjedila sam sklupčana na podu svoje sobe pokušavajući novoj, zelenoj majici podariti dašak vlastite osobnosti.

Soba grobnica.
Tek naizgled. Zbog drugih.
Soba maternica.
Zapravo. Topla i poznata.

Pila sam svoj omiljeni čaj - jabuka - cimet, slušala zaboravljenu glazbu, uživala u kiši.

Sa zida su me kao i obično promatrali Morrison i ekipa.

Korice ploča toliko su korištene, na njima se naziru obrisi same ploče.

Smirenost izgužvanih plahti, nježni obrisi.
Mekoća pudinga od jagode. Čežnja koju budi zapad.
Spuštene rolete. Kroz proreze, neonske zrake.

Viseći most u vremenu.
Tek običan pritisak na pravi gumb i sve počinje ispočetka.
Svaka pjesma nosi svoju igru.
Rezervirani stol u vremenu,
kao kutija različitih igara za duge zimske večeri.
Od nekad do danas ( u šarenom papiru pod božićnim borom).
Vječne igre.

Sva sam se umrljala i uprljala ali nema veze. Obožavam boje svih vrsta. Od onih za kosu do boja za tekstil :)

Odabir je pao na pticu koja je "pobjegla" iz krletke.

Pramenovi meda na licu.
Zmijske košuljice koje se priljepljuju i odljepljuju.
Reski smijeh, kao grlice u rano proljeće.
Lagani drijemež. Cigareta.

Zadovoljna sam rezultatima, majica će savršeno pristajati plišanoj tamo zelenoj suknji koja ima par ušivenih zlatno plavih trakica. Moram ju samo skratiti i spremna je za nošenje. Mislim da će se naći u sljedećem outfitu.

još jedan kutak moje sobe..

Zidovi oko kreveta.

Kupila sam fluorscentne zvijezdice koje ću nanizati i objesiti ih na strop.

Čitam! Puno čitam ovih dana ❤

Smijem se Becky Bloomwood.

pramenovi meda (mravuljci po licu), zmijske košuljice.
Jedna mala udubina u kojoj leži predah.
I svijest o vratima koja će se otvoriti i pokidati vakuum.
Pojesti sigurnost ustajalog zraka.