Kako sam? Pitao me netko u običnom danu.
Bez tebe jednostavno: nisam. Dišem iz navike. Tako i pušim i hodam.
Gledam u neku, samo meni znanu, točku i ne vidim ništa što bi mi odvuklo pažnju iz mog soft focusa koji mi pomaže da ne udaram o tuđa, odbojna mi tijela.
Tijelo mi je davno navijeno i kreće se, pušta me da šutim, odrađuje kolegijalnu zamjenu. Ni ne opažam kada ulazim ili izlazim, što izgovaram kada pitam, tražim.
Jest, duša mi je puna spoznaje ljubavi i rasta koji mi daješ u svim smjerovima, bogato, u svakom trenutku jeseni koju smo odlučili zajebati zbog kava koje drugi nisu htjeli popiti s nama (a sada sam im zahvalna).
I kad me netko, u običnom danu, pitao kako sam uz neki isprani osmjeh rekla sam dobro s naglaskom na želju za šutnjom u sebi gdje počivaš tako svježe, sada jučer uvijek plahošću kojom sam te pokrila jer to zaslužuješ i više od više.
A kako sam? Bez tebe jednostavno: nisam.
Polako se spremam za Halloween, bundeve se rezbare i maske se pripremaju.
U tijeku je i giveaway pa okusajte srecu :)
Do sljedecega posta, voli vas Victorija :*
Tijara je divna! =)
OdgovoriIzbrišihttp://davrilpoisson.blogspot.com/