déjà vu

Don't read in silence.

Press play

Budim je zbog sunca koje objasnjava sebe biljkama, zbog neba razapetog između prstiju. Budim je zbog rijeci koje peku grlo, volim je usima. Treba ici do kraja svijeta i naci rosu na travi.

Budim je zbog dalekih stvari koje lice na ove ovdje, zbog ljudi koji bez cela i imena prolaze ulicom, zbog anonimnih rijeci, trgova.

Budim je zbog manufakturnih pejzaza, javnih parkova. Budim je zbog ove nase planete koja ce mozda biti mina u raskrvavljenom nebu, zbog osmijeha u kamenu, drugova zaspalih izmedju dvije bitke, kada nebo nije bilo vise veliki kavez za ptice nego aerodrom...

Budim je mada je to uzaludnije negoli dozivati pticu zauvijek sletjelu. Sigurno je rekla: neka me trazi i vidi da me nema, ta zena sa rukama djeteta, koju volim.

Uzalud je budim jer ce se probuditi drukcija i nova.

Rade Serbedzija

Nosila sam: suknja - h&m, kosulja i remen - vintage, cipele - JC lita



Do sljedecega posta :)
Voli vas Victorija :*