produzenu sa mlijekom i casu vode, molim

A život je bio sasvim podnošljiva lakoća postojanja dok su ispijali kavu pod prošupljenom atmosferom i izazivali rak kože.

Lidija Prpić Bukowski

Kava.

Ponekad ona u pokretu, kava za van iliti coffe to go. Ljudi u zurbi nose svoj dragi napitak u plasticnim casama pa se pitam - kakvu kavu piju?

Obicnu, klasicnu sa mlijekom i secerom ili gorku cistu kavu bez icega. Sa slagom i vise pjene ili veliku bijelu kavu? Mnogo je upitnika nad tim casama.

Kava kada slucajno zabiljezim ljude oko sebe, izraze lica, covjeka sa naocalama koji polako cita novine, zenu srednjih godina koja ispunjava loto brojeve, zaljubljene tinejđere koji se hihocu, zagrizene internet ovisnike pretrpane megabajtima i gigabajtima koji mukotrpno zvacu zlicicu i one u zurbi naslonjene na sank koji nestrpljivo cekaju svoju kavu za van.

Kava sa prijateljicom, poznata i smirena, puna smijeha koji bocka i rastanaka na kolodvorima.

Kava koju su drugi zeznuli pa smo ostali samo ti i ja. Produzena sa mlijekom,casa vode i smrad cigarete koje se ne želim odreći.. Klasicno prikrivanje treme i moji rumeni obrazi nakon zveketa poljuljane šalice i zvona majušne metalne žličice.

Kave koje smo jos mnogo puta popili nakon nase prve kave.