Ula ulala (Nazvao sam, rekla je da je doma i da sluša Haustor)

Onda opet proljeće, ako si sam, osjećaj amputiranosti. Fotografiram voćnjake prije kosidbe, znam, pokoja zaklonjena udubina gdje se nađe nedolična mješavina snijega i žutozelene trave. Kad zapalim cigaretu, prvu, i u polovici takvog dana, osjećam se nepovratno grješan.

Nazvao sam, rekla je da je doma i da sluša Haustor.

My eyes have seen you 
My eyes have seen you 
Eyes have seen you 
Let them photograph your soul 
Memorize your alleys 
On an endless roll 

  

The doors

nosila sam: majica i šešir - h&m, suknja - vintage, balerinke - shoebox

 Uništeni džep skoro pa najdraže jakne (nikada ne spremajte Werthers original bonbone u džepove za kasnije, pojedite ih ODMAH zato što su ukusni) 

Jedan  od onih dana kada šarena suknja, sunce i majušni zumbuli sve poprave.

Više nije prohldano.

Vrijeme za vožnju biciklom i sladoled. Zvoniš, žurim se, zagrlit ćeš me i prvo što ćeš reći je da mirišem na naranču  (točnije dvije koje sam upravo pojela) 

Evo me, dolazim.

Do sljedećega puta,

V. :*